Prelom lakta najčešće se dešava prilikom direktnog udarca ili prilikom pada sa savijenim laktom. Vrh lakta (olecranon), kost koju možemo jasno napipati kada savijemo lakat, nalazi se direktno ispod kože i nije zaštićena mekim tkivom i mišićima, tako da je direktno izložena povredi prilikom pada ili udarca. Međutim, i ostale kosti koje čine lakat mogu biti izložene prelomu prilikom pada ili drugog tipa povrede.
Lakat se sastoji od tri kosti: nadlaktice (humerus), žbice (radius) i lakatne kosti (ulna). Distalni deo nadlaktice je centar lakatnog zgloba. Glava žbice pomera se oko donjeg dela nadlaktice i rotira se prilikom okretanja ručnog zgloba. Vrh lakta je deo lakatne kosti (ulna) koji „drži“ donji okrajak nadlaktice i rotira se oko njega. Ovaj deo lakatne kosti je, kao što je već pomenuto, nezaštićen i prekriven jedino tankim slojem tkiva.
Mišići, tetive i ligamenti učestvuju u građi lakta i stabilizuju zglob. Same kosti oblikovane su tako da lakat čine kompaktnim. Poremećaj u strukturi (prelom kosti, povreda mišića, tetiva ili ligamenata) dovodi do disfunkcionalnosti koje se javljaju kao ukočenost lakta, nestabilnost lakta ili bolova.